Zašto je većina poslovne fotografije protraćena

Opažanje

Tvrtke naručuju fotografiju. Događaji se dokumentiraju. Snimaju se portreti. Proizvode se snimke proizvoda. Fotograf isporučuje stotine ili tisuće slika.

I zatim, gotovo univerzalno, te slike nestaju u mapi negdje. Koriste se jednom—možda za lansiranje web stranice, možda za rekapitulaciju događaja—i zatim se zaborave. Godinu dana kasnije, netko treba slične slike i ciklus se ponavlja: novo snimanje, nove fotografije, isti ishod.

Sama fotografija možda je izvrsna. Rasipanje se događa nakon isporuke.

Što se kvari

Kada fotografija postoji bez sustava za upravljanje njome, pojavljuju se specifični neuspjesi:

Problem pronalaženja. Fotografije postoje ali se ne mogu locirati. Nalaze se u nečijem emailu. Ili na tvrdom disku koji je povučen iz uporabe. Ili u mapi nazvanoj “Final_Final_v3” koju se nitko ne sjeća da je stvorio. Kada marketing treba sliku, često je brže ponovno snimiti nego tražiti.

Duplikatno rasipanje. Bez znanja što već postoji, timovi ponavljano traže iste snimke. Još jedna sesija portreta jer se prošlogodišnji ne mogu pronaći. Još jedno snimanje proizvoda jer su datoteke “negdje.” Svako snimanje košta novac koji se mogao izbjeći.

Gubitak konteksta. Fotografije stižu kao datoteke s kriptičnim imenima. IMG_4523.jpg vam ne govori ništa. Godinu dana kasnije, nitko se ne sjeća tko je na fotografiji, s kojeg je događaja, ili je li odobrena za vanjsku uporabu. Slika postoji; korisne informacije o njoj ne postoje.

Kaos verzija. Uređena verzija, sirova verzija, izrezana verzija, verzija s dodanim logotipom. Višestruke kopije plutaju organizacijom, svaka malo drugačija. Netko koristi neodobrenu verziju. Netko drugi prepisuje odobrenu. “Jedinstveni izvor istine” zapravo je petnaest izvora konfuzije.

Nejasnoća prava. Može li se ova fotografija koristiti na društvenim mrežama? U oglašavanju? Za publikaciju? Je li postojao model release? Koji su bili uvjeti korištenja od fotografa? Ove informacije postoje—u ugovoru koji je netko spremio prije tri godine. Sretno s pronalaženjem kada vam treba.

Pravi trošak

Organizacije tipično razmišljaju o trošku fotografije kao: naknada za snimanje + naknada za uređivanje. Ovo je vidljivi trošak.

Nevidljivi trošak je puno veći:

• Sati utrošeni na traženje slika koje postoje ali se ne mogu pronaći
• Ponovno snimanje subjekata koji su već fotografirani
• Pravni rizik od korištenja slika bez odgovarajućih prava
• Propuštene prilike jer prava slika nije bila dostupna brzo
• Nedosljednost brenda od korištenja zastarjelih ili off-brand slika

Vidio sam organizacije koje godišnje potroše više na “traženje fotografija” nego što su potrošile na njihovo stvaranje. Imovina je proizvedena; vrijednost nikada nije uhvaćena.

Fotografija kao infrastruktura

Razlika između fotografije kao centra troškova i fotografije kao imovine je dizajn sustava.

Centar troškova proizvodi outpute koji se konzumiraju i zaborave. Imovina proizvodi outpute koji akumuliraju vrijednost tijekom vremena.

Što sustav fotografije treba:

Proces primanja. Kada se fotografije isporuče, kako ulaze u organizaciju? Postoji li standardna lokacija? Konvencija imenovanja? Netko odgovoran za obradu novih imovina?

Standardi metapodataka. Koje se informacije priključuju svakoj slici? Datum, subjekt, događaj, prava korištenja, priznanje fotografu. Ove informacije lako je uhvatiti pri isporuci i gotovo nemoguće rekonstruirati kasnije.

Struktura organizacije. Kako se slike kategoriziraju? Po datumu? Po subjektu? Po tipu korištenja? Struktura je manje bitna od dosljednosti—ali neka struktura je esencijalna.

Sposobnost pretraživanja. Mogu li ljudi pronaći što trebaju? Ovo može biti DAM sustav, mogu biti dobro organizirane mape s jasnim imenovanjem, može biti proračunska tablica koja katalogizira imovinu. Nešto što vam dopušta odgovoriti “imamo li fotografiju X?”

Praćenje korištenja. Gdje je svaka slika korištena? Ovo sprječava ponovno objavljivanje istih slika i pomaže identificirati praznine u pokrivenosti.

Dokumentacija prava. Uvjeti korištenja priključeni imovini. Model releasei povezani. Datumi isteka označeni. Informacije koje određuju možete li zapravo koristiti fotografiju.

Stvarnost implementacije

Izgradnja sustava fotografije ne zahtijeva skupi softver. Zahtijeva disciplinu.

Počnite s konvencijama imenovanja. Čak i samo “GGGG-MM-DD_Naziv-Događaja_Fotograf” stvara pronalazivost. Dodajte proračunsku tablicu koja katalogizira veća snimanja s osnovnim metapodacima. Stvorite standardnu strukturu mapa. Odredite nekoga za obradu ulazne imovine.

Ovo nije glamurozan posao. Nije posao koji itko želi raditi nakon uspješnog snimanja. Ali to je razlika između fotografije koja se nadograđuje u vrijednosti i fotografije koja iscuri.

Što je organizacija veća, to sustav treba biti formalniji. Tvrtka od pet ljudi možda može preživjeti s organiziranim mapama i dijeljenim diskom. Tvrtka od pedeset ljudi vjerojatno treba stvarni DAM softver. Tvrtka od petsto ljudi definitivno treba.

Uloga fotografa

Isporučujem više od datoteka. Isporučujem metapodatke. Isporučujem organizaciju. Isporučujem imenovanje koje ima smisla.

Ovo je neobično. Većina fotografa preda mapu slika i smatra posao završenim. Problem organizacije “nije moj odjel.”

Ali vidio sam što se događa s tim mapama. Gube se. Vrijednost se rasipa. Fotografije koje sam radio da stvorim završe zakopane u nečijoj arhivi, nikada ponovno korištene.

Zato ugrađujem razmišljanje o sustavu u isporuku. Slike stižu organizirane, jasno imenovane, s priključenim metapodacima. Klijent još uvijek treba vlastitu infrastrukturu, ali počinje od organizacije umjesto kaosa.

Ishod

Fotografija bez sustava je centar troškova. Sa sustavom, to je imovina.

Sljedeći put kada naručite fotografiju, pitajte se: što se događa s ovim slikama za dvije godine? Hoće li biti pronalazive? Hoće li prava korištenja biti jasna? Hoće li kontekst biti očuvan?

Ako nemate dobre odgovore, sustav je važniji od snimanja. Prvo ispravite infrastrukturu. Slike će uslijediti—i zapravo će biti korisne kada vam zatrebaju.

---

Za više o tome kako se fotografija uklapa u strategiju dokumentacije: Fotografija kao dokumentacija, ne dekoracija.

Za komercijalne fotografske usluge, pogledajte: Komercijalna fotografija | Fotografija proizvoda

Vizualni sustavi

Izgradnja infrastrukture za upravljanje vizualnom imovinom

Read Deep Dive